Ljerka Njerš

KRAPINA, Vrhunci odraza – Galerija grada Krapine

12. prosinca 2014.

Vrhunci odraza – Galerija grada Krapine, KRAPINA od 12.prosinca 2014. – 10.siječnja.2015.

Umjetnički opus Ljerke Njerš bez sumnje je jedan od najheterogenijih, ali ujedno i najhomogenijih likovnih iskustava u suvremenoj hrvatskoj umjetnosti. Zaokruženost stila, oblikâ i umjetničkog rukopisa ostali su kroz sve autoričine stvaralačke faze i periode iznimno visoko pozicionirani na ljestvici likovne kvalitete, ali i metijerske invencije. Njezina trajna sklonost eksperimentu kroz različite materijale i medije izražavanja, ali i lakoća s kojom je u materijalu prenosila kreativnu i mentalnu energiju, umjetničku kritiku nikada nije ostavljala ravnodušnom, koja je smatrala kako se u slučaju Ljerke Njerš ne može i ne smije postavljati stroga granica između tzv. visoke, odnosno, čiste te primijenjene umjetnosti. Nekom sasvim posebnom sposobnošću sinteze likovnog medija i invencije koja je u pravilu nadilazila tzv. ograničenja materijala, Ljerka Njerš u kontinuitetu, do današnjeg trenutka pomiče tradicionalne granice keramičke umjetnosti, umjetničkog stakla, ali i višebojnih monotipija. Mogli bismo reći kako je ponekad i najbolje treniranom oku teško raspoznati je li pred nama crtež, monotipija, akvarel ili glina i porculan. Jednako tako, promatrač ne može ostati imun na činjenicu kako – promatrajući različite umjetničke artefakte ove umjetnice – ona često slika na keramici, crta na staklu, a dojam volumena i prostora kroz nizanje pozadinskih planova maksimalno pokušava izvući u crtežima pejzaža, monotipijama aktova ili malim reljefnim porcuanskim pločicama. Cijeli je njezin umjetnički opus jedna velika, smislena sinteza kojom gotovo programatski, radikalno (u pravom duhu nasljeđa umjetničkih avangardi) želi nadići i premostiti bilo kakva stroga pravila i ograničenja kreativnih dometa.

Takav kontinuirani interes za „polivalentne medije i tehnike“ (Ivanka Reberski) dokazao je kako je vrstan umjetnik obdaren vrlo visokom razinom stvaralačke kombinatorike, koja nužno zahtijeva neokrznute prostore slobodnog ispoljavanja mašte i invencije. Selekcija s kojom se Ljerka Njerš predstavlja na ovoj izložbi ide za time da u svakom segmentu njezina likovnog stvaralaštva ponudi ono najbolje i autentično, primjerke koji idealno pokazuju razinu zanatskog majstorstva, ali i poetske invencije. Koliko god njezin opus bio kompleksan za sagledavanje na razini materijala i medija, toliko je cjelovit na stilsko-motivskoj razini čitanja i razumijevanja. Teme polu/ležećeg i sjedećeg akta, cvijeća i pejzaža provlačit će se kroz sva desetljeća ovim opusom, s delikatnim varijacijama prema uklopljenosti akta u vegetabilni okvir, proširivanjem teme akta ili dvostrukog akta prema metaforici tzv. Rajskog vrta, reduciranjem vegetabilnog ornamenta na jedan list ili poneki cvijet, ili jačim stiliziranjem biljnih i pejzažnih motiva prema apstraktnijim slojevima slike, oslikanog porculana ili keramike.

Tek na prvi pogled realističan svijet Ljerke Njerš otkrivat će nam u svojoj vizualnoj složenosti iskustva različitih povijesnoumjetničkih razdoblja i stilova: veliki stilski legato koji vidimo i na ovoj izložbi nosi u sebi eho stilizacije antičkih i etruščanskih oblika, renesansne impulse senzualističkog svjetonazora, ali i čistu matissovsku i picassovsku liniju crteža. I nitko nije bio više u pravu nego Ivanka Reberski kada je, pišući o opusu Ljerke Njerš, zapazila kako „takvu sublimiranu čistoću linija i oblika, bilo da je riječ o cvjetnim motivima, ženskoj figuri ili krajoliku, nismo u našoj likovnoj praksi imali prilike vidjeti od vremena secesije i art déco- a, a i iz te epohe malo joj tko može biti ravan“. Njezina likovna ekspresivnost, liričnost i senzualnost s druge je strane pažljivo balansirana pomno odabranom tonskom paletom koja je svedena na tek nekoliko boja, s posebnim naglaskom na komplementarne parove boja, ili zagasite i zasićene tonske registre zelene, plave, crvene i smeđe boje. To ju je vremenom logično odvelo prema likovnoj higijeni istočnjačke kaligrafije, posebice tradicije kineskih crteža dinastijskog razdoblja (Josip Depolo), gdje je redukcija oslikanih oblika apstraktne geste bila rafinirana nadopuna porculanskih pločica i raku-keramike. Ponekad je bila bliža fovističkom koloritu i linearnoj stilizaciji akta crnom obrisnom linijom, velikim površinama jarkih boja na keramičkim zdjelama i tanjurima, ali i posebnom inzistiranju na razradi ornamenta u materijalu.

Grafički se senzibilitet kod Ljerke Njerš pojavio u postupku otiskivanja lišća i čipke u na površini porculana, čime je u suvremenoj hrvatskoj keramici postavila sasvim nove oblikovne parametre, do tada nepoznate. Sitna reljefna i uporabna plastika nosila je u sebi jednaku snagu i energiju kao i velike staklene ploče ili crteži aktova velikog formata. Bez obzira kroz koji se medij ili materijal iskazivala velika invencija ove umjetnice, njezina je sklonost harmoniji, proporcijama i ravnoteži bila jasno vidljiva i u kompoziciji likovnog djela. Prostori neba i zemlje/pejzaža ili akta i pejzaža vrlo su često u omjerima zlatnog reza, bez obzira je li pred nama oslikana keramička ili porculanska ploča, monotipija ili crtež. Oslikani dijelovi uvijek imaju pažljivo odmjereni prazni prostor bjeline ili keramičko-porculansko-staklene podloge. Niti u jednoj se etapi stvaranja kod Ljerke Njerš nije dogodila pretjerana narativnost, strah od prazne površine ili potencirana dekorativnost oblika i tonske palete koja maskira pomanjkanje umjetničke invencije. Taj vitalistički i pozitivni princip stvaranja osjetan je na svakoj razini ovog umjetničkog opusa; od referenci na mitološke boginje u studijama aktova, do trajne posvećenosti motivima prirode koji govore o snazi neprestanog obnavljanja i rađanja novoga života. U svakoj zdjeli, ploči ili crtežu ove umjetnice pulsira jednaka razina umjetničke i životne energije, kao da nikada nisu postojali ili bili memorirani tamniji životni trenuci. No, to nije nedostatak ovog impozantnog opusa, već nas upućuje na rijetko viđenu snagu umjetničkog talenta i invencije.

Iva Körbler