Radovi
Radovi u staklu -fuzija
Izložene 2011. godine u Royal Society u Londonu povodom proslave godišnjice rođenja velikog naučnika Ruđera Boškovića (18. svibnja 1711. g.)
Keramika
-
Milka Trnina, reljef, raku -
Vaza, raku -
Vaza, raku -
Ovalna zdjela – porculan -
Red Bowl – porcelain -
Vaza s djevojkom, 2002. – raku -
Djevojka, reljef, raku -
Zdjela s poklopcem, 1980, majolika -
Pladanj, Djevojka i plavi cvijet, 2002. – raku -
Šalica za čaj s tanjurićem, 1990. – porculan -
Mala vaza s djevojkom, 2003. – raku -
Ploča, Djevojka s ogrlicom, 1998. – majolika -
Plava ptica, broš, zlato -
Plava zdjela – porculan -
Torbica, 1988. – porculan -
Zaljubljeni, reljef, 2000. -raku -
Europa na biku, reljef -raku -
Knjiga – porculan
Slike
-
Iz ciklusa Hommage Gustavu Klimtu -
Pejsaž -
Crveno cvijeće -
Cvijeće -
Na terasi, 2002. – ulje na platnu -
Neveni, akrilik -
Djevojka – glinotisak na papiru -
Ružičasti san, 2005. – glinotisak na papiru -
Djevojka – glinotisak na papiru -
Stol s crvenim cvijećem i voćem, 1995. – ulje na platnu -
Donna Anna, I. -
Tosca II.
Staklo-fuzija
Razdoblje od 2007. do 2010.godine
Vitraji
Ovi vitraji su nastali u radionici TEODORA d.o.o. u Osijeku pod vodstvom ing. Zdenke Predrijevac u ožujku 2008.
-
“KRAJOLIK” vel. cca 200 x 90 cm -
“KRAJOLIK” – DETALJ -
“KRAJOLIK” – detalj -
“KRAJOLIK” – detalj -
“POGLED KROZ PROZOR” vel. cca 180 x 70 cm -
“POGLED KROZ PROZOR” – detalj -
“POGLED KROZ PROZOR” – detalj
Izrada Karmeličanskog grba, 2006.
tehnika majolika
Grb karmelski (u keramici, tehnika majolika) izradila Ljerka Njerš u Tvornici SILEX Franje Kodrića u Samoboru za samostan -Duhovni Centar- “Karmel Sv.Ilije ” na Buškom jezeru (BiH), otvorenje 20. srpnja 2006.
Raku keramika u opusu Ljerke Njerš
autor: Stanko Staničić
U keramičkom opusu Ljerke Njerš svjedoci smo slijeda nekoliko stvaralačkih ciklusa u kojima je autorica uvijek nastojala pronaći nova sredstva svog likovnog izraza, kao i istražiti nove mogućnosti zemljane mase koju je tijekom rada koristila. Na tom dugogodišnjem razvojnom putu, u stalnim mijenama njena pristupa stvaralačkom procesu keramičkog oblikovanja, kao neprekinutu konstantu doživljavamo danas autoričin istančani osjećaj za dekorativno, a isto tako i njen duboko proživljen slikarski pristup svakom pojedinom djelu.
Uz glinu kao osnovno sredstvo svog izražavanja, Ljerka Njerš obilno koristi crtež i boju kojima oplemenjuje površine svojih keramičkih oblika. Taj dio njena stvaranja ne treba shvatiti samo kao dekorativni dodatak formi, već i kao logičnu, sastavnu odrednicu djela. U njenim radovima crtež izrasta iz oblika i s njime se stapa, pa tek tim stapanjem i prožimanjem autorica postiže punoću svog osebujnog likovnog izraza. U ranim djelima Ljerke Njerš uočljiva je čvrsta vezanost uz keramičku tradiciju sredine u kojoj se formirala. Na toj tradiciji izrasta njen opus upotrebne keramike – zdjele, pladnjevi i vaze, čije osnovne forme oplemenjuje crtežima rafiniranog kolorističkog sklada. U tom segmentu njena stvaranja uočljivi su prepoznatljivi motivi kojima će ostati vjerna dugi niz godina. To su teme cvijeća i krajolika, a uz njih, kao nezaobilazni putokazi, ženski aktovi komponirani rafiniranom igrom plošnog crteža. Međutim, tijekom svog životnog puta posvećenog keramici, u traženju uvijek novih mogućnosti u građenju keramičke forme, Ljerka Njerš oslobodit će se nasljeđa u kojem je svrhovitost keramičkog predmeta bila temeljni, zadani cilj u oživotvorenju stvaralačkih ideja umjetnika. Taj put nije bio ni brz ni lagan, obilježen je bio dugotrajnim razmišljanjima i traženjima. U kasnijem razdoblju stvaranja upotrebni će predmet ostati i dalje u sferi njena interesa, međutim, autorica ga sada doživljava i interpretira na nov i drugačiji način.
Ostat će on kao pretekst i inspiracija u građenju keramičkog oblika bez prave upotrebne namjene, pa će takvim promišljanjima autorica postići i nove estetske vrijednosti u oblikovanju svakog pojedinog djela.
U mnogoznačnosti svojih keramičkih istraživanja posljednjih je godina Ljerka Njerš svoju pozornost usmjerila proučavanju i primjeni prastare keramičke tehnike poznate pod nazivom “raku”, a čije je ishodište u dalekim stoljećima prošlosti bio Japan. U osnovnim premisama te osebujne keramičke umjetnosti Ljerka Njerš našla je idealne mogućnosti da tu tehniku prilagodi svom umjetničkom izrazu. Rezultiralo je to autoričinim novim ciklusom u kojem se nalaze radovi potpuno novog keramičkog duktusa, kao i nove, do sada neprimjenjivane interpretacije keramičkih oblika. Umjetnost Dalekog Istoka stoljećima je svojim ostvarenjima oduševljavala Europu, a u mnogim razdobljima povijesti njeni su utjecaji oplemenjivali brojna djela europske umjetnosti. Oko pažljivog promatrača uočit će te utjecaje i na ranijim djelima Ljerke Njerš, posebno na krajolicima reduciranog plošnog crteža zagasitih tonova, koje autorica ocaklinama gradi na ravnoj, kadikad i zakrivljenoj keramičkoj plohi. Danas, primjenom raku tehnike, njena recentna, uvijek prepoznatljiva djela postižu novu izražajnost, pa se čini kao da im ta prastara keramička tehnika udahnjuje i novu dušu.
U drevnom Japanu raku keramika izrasla je kao dio filozofskog razmišljanja o životu i usko je bila vezana uz ceremoniju pijenja čaja. Prirodnost oblika i individualni karakter svakog predmeta naročito su cijenili majstori tih ceremonija, pa je raku keramika postala neophodnom odrednicom takvih društvenih okupljanja, a svojom meditativnom namjenom odražavala je kako način mišljenja tako i životni stil svog vremena. Bilo je više razloga, pa i praktičnih, koji su doprinijeli omiljenosti te keramike u svakodnevnom životu.
Kompaktne, porozne stijenke posuda čuvale su toplinu čaja, a opore, zrnate površine individualno izvedenih oblika pružale su rukama sudionika ceremonije osjećaj ugode pri dodiru.
U tehnološkim karakteristikama raku keramike Ljerka Njerš prepoznala je svojstva koja su bila u suglasju s njenim težnjama usmjerenim daljnjem oplemenjivanju svog keramičkog izraza. Mogućnosti koje ta tehnika pruža, a isto tako i efekti koji se njenom primjenom mogu postići u procesu nastajanja keramičkog djela, bili su dovoljan izazov Ljerki Njerš da se okuša i na tom području keramičkog oblikovanja. Osebujnost raku tehnike sadržana je u efektima koji nastaju redukcijom metalnih oksida nakon što se netom pečeni ocakljeni predmet zatrpava piljevinom i potom uranja u hladnu vodu. I kao što gotovi proizvodi oblikom i zrnatom površinom uz estetske pružaju i taktilne doživljaje, tako i tijek nastanka raku keramike izaziva kod sudionika tog procesa radost stvaranja punu zagonetnog isčekivanja. Keramički oblici što nam ih svojim novim ciklusom prezentira Ljerka Njerš pokazuju prepoznatljiv pečat autoričina stvaranja. To su posude, pladnjevi i ploče s naslikanim motivima aktova, a kao novost nalaze se u toj skupini izložaka i reljefi koje do sada nismo susretali u njenu opusu. Međutim, sukladno primjeni nove tehnike, drugačija je interpretacija tih oblika, a isto tako drugačiji je i doživljaj što ga ti predmeti izazivaju u promatrača. Bijeli crijep autorica prekriva prozirnom ili bijelom ocaklinom, a naglašene efekte postiže redukcijom metalnih oksida nanesenih na keramičku površinu. Tim postupkom stvaraju se na predmetu snažni akcenti metalnog sjaja koji uz zrnatu površinu taktilne privlačnosti ponajviše pridonose ljepoti doživljaja raku keramike. Te blještave naglaske ne doživljavamo tek kao želju autorice za isticanjem vanjskih efekata.
Štoviše, kao što keramički crtež u interpretaciji Ljerke Njerš čini organsku cjelinu s predmetom i nije tek njegov ukras, tako i površine metalnog sjaja na raku keramici autorice doživljavamo kao sastavne odrednice organskog stapanja stvorenog u procesu nastanka djela. I u kompoziciji ovih recentnih djela Ljerka Njerš ostaje vjerna primjeni tekstilne ornamentike, pa ti motivi utisnuti u zemljanu masu svojim živim ritmom prate oblike keraničkih predmeta.
Iako daleko od svojih začetaka u načinu razmišljanja nekadašnjeg Japana, raku keramika Ljerke Njerš pruža čovjeku današnjice obilje novih estetskih doživljaja, a pred autoricom otvara nove puteve za stvaranje u godinama koje su pred njom.
